Kuglanje je lep i zanimljiv sport, ali istovremeno to je složena i naporna sportska tehnička disciplina. Karakteristika joj je višestruko ponavljanje tehnički ispravno izvedenog izbačaja kugle, za što je neophodno imati individualno tehničko i taktičko znanje.
S obzirom na dominaciju pojedinih motoričkih sposobnosti, kuglanje svrstavamo u sportsku disciplinu u kojoj dominira preciznost. U elementima kuglaške aktivnosti sadržani su i neki prirodni oblici kretanja: trčanje (hodanje, čučanj, iskorak), kao i specifične tehnike bacanja sprave (kugle) u statičan, varijabilno postavljen cilj (čunjeve) na određenoj udaljenosti.
Kod kuglanja se ostvaruje kretanje u zaletu, pravolinijski i po mogućnosti uvek na isti način sa potrebom višestrukog ponavljanja, za šta je neophodna individualna tehnika i taktika, kao i koncentracija. Pri tome kod kuglanja postoje specifični zahtevi na energetskom informacijskom nivou i psihološkom nivou, a uz to kuglanje pozitivno deluje i na regulaciju nekih konativnih faktora (osobina ličnosti).
Osnovni tehnički elementi kuglanja
Aktivnost u kuglaškoj igri započinje uzimanjem kugle iz žljeba, a nastavlja se pripremom, predahom, koncentracijom, konsultacijom, a zatim postavljanjem takmičara na polazno mesto na dasci položnici, odnosno zaletištu. Pravilnim zauzimanjem polaznog mesta omogućuje se optimalna dužina zaleta u zavisnosti od morfoloških karakteristika takmičara, a zatim formiranje pravilne zamišljene dijagonalne linije - spojnice od polazišta, kroz zamišljenu tačku polaganja na dasci položnici, do gađanih čunjeva na čunjskom postolju.
Pravilno postavljanje na položnici omogućuje pravolinijsko kretanje bez otklona levo-desno, zamah ruke uz telo (1/2 polovine širine položnice. max. pomaci 1 stopalo levo i desno). Kod toga treba paziti na ukupnu dužinu zaleta i mesto polaganja. Nakon zauzimanja početnog položaja i pripreme uz neophodnu koncentraciju, sledi zalet kao jedan od najvažnijih tehničkih faktora za ispravno izvođenje hica. Pri tome zalet mora biti pravolinijski, s postepenim povećanjem brzine kretanja i dužine koraka do izbačaja kugle na položnicu, kako bi se osigurala zamišljena putanja kugle ka čunjevima.
Za precizno izvođenje pokreta u zaletu neophodan je dobar kinestetički osećaj cilja, procena parametara i automatizovana kinestetička kontrola kretanja po zaletištu tokom zaleta, prostorni osećaj polaganja kugle na sredinu daske položnice uz koncentraciju pre početka izvođenja hica, koja je ograničena na relativno kratki vremenski interval zbog pravilima ograničenog vremena trajanja igre.
Zalet se izvodi u tri koraka, uz iskorak i priključenje noge u četvrtom koraku nakon izvedenog hica. Značajni tehnički elementi pri izvođenju hica su nošenje kugle u zaletu, polaganje kugle na sredinu poprečne širine daske položnice i uz to eventualna aktivnost prstiju pri izbačaju kugle. Ramena moraju biti upravna na trup takmičara tokom celog trajanja zaleta, težište tela postepeno se spušta sve niže do izbačaja kako bi se postigla što duža putanja (praćenje kugle izbačajnom rukom u smeru čunjeva od trenutka polaganja kugle na dasku položnicu), a polaganje se mora ostvariti tangencijalno na izravnatu ispruženu ruku takmičara s ramenom kao osloncem i to na sredinu daske položnice.
U toku realizacije kretanja (zaleta) moguće su samo minimalne korekcije na osnovu percipiranih odstupanja od idealne trajektorije kretanja, što znači da su osećaj prostora i lokalizacija cilja - čunjeva (indirektno preko polaznog mesta i tačke polaganja kugle na dasku položnicu), uz tehnički pravilno izvođenje kretanja u zaletu i izbačaja kugle, osnovni uslovi visoke preciznosti. Izbačaj predstavlja završetak zaleta – treći korak uz početak završnog stava - zaustavni četvrti korak. Fizički je to najzahtevniji tehnički element i često najznačajniji, kako na preciznost tako i na efikasnost izvedenog hica.
Izvor: Priručnik za organizaciju kuglaškog kampa (POSACYP)